10 ‘Sretan’ minuta s Potsie i Ralph Malph

Počeli smo naš tjedan ponovnog povezivanja s TV omiljenim pozdravljajući cast od “Happy Days” natrag za malo reunion.

Henry Winkler (Fonzie) i Ron Howard (Richie Cunningham) bili su u Los Angelesu, dok su Tom Bosley (Howard Cunningham), Marion Ross (Marion Cunningham), Anson Williams (Potsie Webber), Don Most (Ralph Malph) i Erin Moran Cunningham) pridružio se Mattu u studiju. GLEDAJ VIDEO

Prije samog segmenta imao sam priliku sjesti s Ansonovim i Don-Richieovim starim sidekickima – razgovarati o svojim likovima i kakav je bio život mladim dečkima na hit televizijskoj emisiji.

(Puno otkrivanje: kao dijete, imala sam Fonzie-tematski list – iako su izvorno pripadali mojem bratu Jeffu).

Evo našeg razgovora:

DF: Gledajući unatrag preko cijelog iskustva … od kada ste bili unajmljeni da se na showu do sada. Koji je bio najbolji dio biti na “sretnim danima” i ono što je bio najgori dio?

Anson Williams: Najbolji dio “Sretnih dana”. Dječak, to je tako velik dio tkanine tko sam. Najbolje iskustvo dijela života. Imajući priliku gledati na drugu stranu ograde, na zeleniji pašnjaci. Dala mi je takvo obrazovanje koliko ljudska priroda, prioriteti, moralnost, sve takve stvari.

Također mi je dao nevjerojatna prijateljstva i veze s ljudima koji su trajali više od 30 godina. Garry Marshall, koji je bio stvaratelj “Sretnih dana”, bio mi je mentor. Dao mi je alate za daljnji napredak u životu, a ne samo pokazati posao. Dao mi je alate kako bi vidio druge mogućnosti. Sada posjedujem dvije glavne tvrtke proizvoda zbog Garry Marshall. Naučio me. Tako da je obrazovanje neprocjenjivo.

Loša strana “sretnih dana”? Ne “sretni dani”, ali loša strana je, u mladoj dobi, da dobije nešto tako veliko i toliko veliko da prestanete uzgajati u određenim područjima. Moramo stvarno raditi na odnosima – odjednom, ne, jer je sve tamo za vas. Iako nismo bili pokvareni, društvo vas čini pokvarenim.

U kasnijim godinama morala sam prevladati neke od tih problema i morala sam odrasti u brzini prigušenja, baš zbog toga što sam bila toliko dugo zatvorena. Ali čak i sada, dala mi je širi smisao za prioritete života i života. Sada, sa 58 godina, imam pet kćeri – od jedne, pet, šest, devet i osam godina – i sada imam bolji alat da im pomognem i usmjerim ih.

Dječak, to je bio dugi odgovor!

DF: Bio je to dobar odgovor.

Don Most: Bio je to dobar odgovor. Bilo je vrlo dobro zaobljeno. U svakom slučaju, za mene je najbolji dio “Sretnih dana” bio to nevjerojatna prilika. Počela sam sa 20 godina, a bila je nevjerojatna grupa ljudi s kojima se surađivala, ostatak glumačke publike i redatelji, uglavnom Jerry Paris i Garry Marshall.

Ali kakvu nevjerojatnu skupinu ljudi imali smo. Bilo je to samo slučajno što se dogodilo da smo imali takvu kemiju s tom skupinom ljudi. Stoga je prilika za to doba učiti, rasti i raditi s prekrasnim glumcima bila mi je neprocjenjiva. U to sam vrijeme volio, a imali smo nevjerojatnu kreativnu energiju, dati i uzeti, i svi smo se međusobno poštovali i stvarno se brinuli. To je stvarno došlo – ne možete to varati.

Najgori dio – moram se slagati s nekim stvarima koje je Anson rekao u pogledu opasnosti kad vam se nešto događa kad ste mladi. Udario je čavao na glavu kako bi se zarobio ili usisavao u pogrešnom smjeru i možda je zaustavio neki rast.

Također, ono što sam osjećao – i siguran sam da i drugi ljudi to osjećaju – kao glumac, kad je predstave završila, a bila je tako uspješna i toliko velika da je u tom trenutku bilo teško uloge koje bih želio učiniti kao glumca.

Dobra stvar je da je to bio put natrag, prošlo je mnogo godina, a vrijeme se brine za stvari. Sada se mogu vratiti i dobiti puno više glumačkih uloga; one koje bih tada volio raditi. Barem to nije kao atletičar, gdje je gotovo kad si 40 godina.

DF: Kada vas ljudi vide na ulici, što je najčešće pitanje koje vas ljudi pitaju?

Anson Williams: “Još uvijek razgovarate s tobom?” Cijelo vrijeme, uvijek prvo pitanje. “Jeste li još uvijek u kontaktu s glumcima?” Ja kažem: “Da.” Kažu, “Stvarno? Stvarno?” Kažem, “Da, stvarno se sviđa.” Valjda je ovo čudno stvar ovih dana.

Drugo pitanje je: “Izgledalo je kao da ste se jako dobro zabavili. Jeste li se dobro zabavili u emisiji?” Iz nekog razloga, ljudi priložite dobre osjećaje na emisiju. Žele se pobrinuti da osjećamo ono što osjećaju.

Don Most: Dobivam i one iste. Također, “Kada ćemo vas vidjeti u nečem drugom?” Čini se da su ljudi zainteresirani za to. Žele me vidjeti u nekom drugom showu.

Anson Williams: Zabavno je, fanovi nas dobro poznaju. Znaju da Don usmjerava, usmjeravam. Osjećaju se uzbuđeni zbog toga što se uzbuđuju i za druge stvari. Prilagođeni su emocijama tih likova, a oni su nam priviknuti izvan emisije.

DF: Što je s vašim likovima? Oboje su smiješna imena. Ne sjećam se je li to objašnjeno na emisiji gdje dolazi “Potsie”. Kakav je bio posao s pozivom “Potsie”?

Anson Williams: Nikada se nikada nije govorilo zašto, ali znam da je Garry Marshallov suprug prijatelj nadimak Potsie u srednjoj školi, a sviđalo mu se ime. Voljeli su imena koja su završila u “e” – Richie, Fonzie, Ralphie, Potsie, Joanie.

DF: Možda zato Chuck [dugo izgubljeni najstariji Cunninghamov dijete] nije uspio–

Anson Williams: Chuck nije imao “e”! Da je samo bio Chuck – “tj.”, On bi to napravio!

DF: Ime Ralph Malph – nije završilo zvukom “e” – ali se činilo da je ime odgovaralo znaku. Bio je usta i uvijek je imao smiješnu liniju. Jeste li se osjećali kao da ime dobro odgovara liku?

Don Most: Možda je to bio obrnuto. Izvorno, sve što su imali bile su par sitnih prizora [za Ralpha] u pilotu. Zato nisam znao tko je taj lik. Mislim da je ime do neke mjere utjecalo na lik.

Rob Reiner bio je jedan od pisaca izvornog pilota, i siguran sam da mi je Rob rekao da je došao do imena Ralph Malph. Odakle je došlo.

DF: A odakle je došlo Ralphova glupost, “i dalje sam ga dobio”?

Don Most: Došao je iz Jerryja Pariza, našeg redatelja. To je bila linija koju je običavao reći. U dobrom stupnju, Ralph je pod utjecajem Jerryja. Uvijek je bio najsmješniji čovjek kojeg ćete ikada upoznati. Divan, divan čovjek. On je usmjeravao gotovo svaku epizoda i imao ogroman utjecaj na sve nas. I to je uvijek govorio.

Uvijek nas je smio nasmijati, a on bi rekao osobito dobru šalu, a potom je otišao “Još uvijek ga dobijem”. A onda, ne znam je li to bila njegova ideja ili moja ideja, ali u jednoj epizodi, rekao sam: “Morate to upotrijebiti, jer Ralphovi priča šale.” Bio je to jedan od predrasuda u kojemu je bio, a on se još uvijek mogao izvesti s nekim humorom, i, naravno, ta crta odgovara kao rukavica.

Od tog trenutka naprijed, pisci su se jako zabavljali dajući mi to u svim mogućim situacijama. Čak iu nevolji, “još uvijek sam dobio.” Zadovoljava mi da vidim pravu koja je doista zatečena u kulturi i postala krasna pojava.

DF: I Don, jeste li prvobitno igrali Potsie?

Don Most: Ne, nisam ga izvorno igrala, ali ja sam bio na audiciji za to.

AW: Cijela Grad bio je audiciju za to.

Don Most: Da, svi su audicirali, i to je duga priča. Anson i Ron [Howard] su napravili pilot za “Happy Days” dvije godine prije onoga kojeg svi znate, ali nije prodao. Odlučili su to ponoviti i očito su odlučili da su Ron i Anson savršeni za Richie i Potsie, a pretpostavljam da su odlučili da im se sviđaju testovi na zaslonu.

Čuo sam da je zapravo Michael Eisner, koji je u to vrijeme bio u Paramountu. On je taj koji je rekao: “Pronađi ulogu tog djeteta”. To mi je rekao Tom Miller, jedan od izvršnih producenata. Tako je Michael Eisnerova ideja stvoriti ulogu. U pilotu Ralpha bila je mala uloga i odlučili su ga napraviti redovnim dijelom bande.

DF: Ralph je bio vrsta neupadajuće suknje … je li te uloge pomogle momcima da odvedu djevojke s kamere?

Anson Williams: Dopustite mi da to kažem na ovaj način. Mi smo mladi, jedno smo, mi smo na prvom mjestu na svijetu. Što misliš? Ljudi me pitaju: “O, čovječe, što radiš kako bi upoznala djevojke?” Kažem: “Vrlo je jednostavno: dođite na hit televizijski show.”

Smiješno, tri tjedna prije emitiranja, bore se za datume kao i svi. Odjednom, tri tjedna kasnije, vrući smo. Tako … bilo je lijepo. Mi smo poput Big Macova, znaš? Reklamirani smo.

Ali istodobno, kao što smo već rekli, i to čini stvari teškim, jer ljudi nemoj znam tko si. To je vrlo površna stvar. I iskreno, to je stvarno previše lako u mladoj dobi za svu tu priliku. Prestanete u porastu u odnosima jer ne morate tako raditi. To je vrlo važno imati tu vezu s ljudima.

Don Most: To je vrsta abnormalne, neprirodne. Sve se pomaknulo za 180 stupnjeva. Zbog abnormalnosti, ne može vam pomoći, ali biti pogođeni. To je neugodno, to je opasni svijet u kojem se možete uhvatiti.

Anson Williams: Gotovo je kao Pinocchijev otok. Pretvorite se u magarac – previše bombona.

Don Most: To je dobra metafora…

Anson Williams: Znaš, čini zvukove magaraca … Ali, proživljavajući sve to, bilo je nevjerojatno obrazovanje za pravu stvar.