Nova studija prati emocionalno zdravlje ‘surogat djece’

Tijekom proteklog desetljeća porastao je broj rođenih s surrogata s donorskim jajašcima i spermama. Što se, pitali su se stručnjaci, znači li ovo za mentalno i emocionalno zdravlje sve većeg broja djece koji možda ili ne moraju znati istinu o svojim osebujnim podrijetlom?

Tim britanskih istraživača, predvodio je Susan Golombok, profesorica obiteljskih istraživanja i direktorica Centra za obiteljska istraživanja na Sveučilištu u Cambridgeu, otkrila je da djeca rođena uz pomoć surogata mogu imati više problema prilagodbe – barem na dob 7 – od onih koji su rođeni od svoje majke putem darovanih jaja i spermija.

Njihovi rezultati, objavljeni u lipanjskom broju časopisa Journal of Child Psychology and Psychiatry, sugeriraju da je mladima teško otežati ideju da su rasli u utrobi nepovezanoj ženi nego s konceptom da nisu biološki povezani s jednim ili oba roditelja.

S brojem rođenih koji uključuju uzdržavanje ili doniranu spermu ili jaja, ovaj problem može postati sve relevantniji.

Najnovije statistike Američkog društva za reproduktivnu medicinu (ASRM) pokazuju da je broj djece koji su stvoreni s doniranim jaja porastao za više od 30 posto s 7 284 u 2004. godini na 9.541 u 2011., dok je broj rođenih koji su uključivao surogat skočio više od 200 posto, s 530 u 2004. godini na 1.179 u 2011. Nitko ne zna koliko je rađanja proizašlo iz donacija spermija, no procjene se kreću od 30.000 do 60.000 godišnje, navodi se u izvješću New York Timesa.

Za studiju, Golombok i njezini kolege pratili su 30 obitelji surrogata, 31 obitelj donacije, 35 obitelji donacija spermija i 53 obitelji prirodnog začeća sve dok djeca nisu imala 10 godina. Istraživači su istraživali mame kad su djeca bila 3, 7 i 10 godina kako bi dobili uvid u to kako su mladi bili dobro prilagođeni.

“Znakovi problema prilagodbe mogu biti problemi s ponašanjem, poput agresivnog ili antisocijalnog ponašanja ili emocionalnih problema, kao što su anksioznost ili depresija”, kaže Golombok..

Nije bilo razlike između djece rođene u donaciji jajašca i spermija ili djece koja su prirodno nastala u smislu prilagodbe ponašanja, pokazali su istraživači.

Iako je činilo da se čini da djeca u dobi do deset godina imaju dobre rezultate, kaže Golombok, zabrinutost je da bi se problemi mogli pojaviti kasnije dok djeca padnu u adolescenciju i pokušavaju pronaći svoj identitet i mjesto u svijetu, kažu stručnjaci..

Najvažnija stvar, stručnjaci se slažu, je da roditelji pronađu način da svojoj djeci kažu svoje početke.

Za djecu Jill Wolfea, surrogata izgleda posve prirodno. To, kaže 42-godišnja mama iz Minneapolisa, jest zato što je ona i njezin muž rano počeo objašnjavati stvari.

Par se borio s neplodnosti više od 15 godina prije nego što je tražio zamjensku osobu za nošenje djeteta. Devet mjeseci kasnije, Wolfe je malo Eliana zagrlila i držala. Dvije godine kasnije, Mia je dodana u obitelj.

Čim je Eliana bio dovoljno star, Wolfe je počeo govoriti o surrogati. “To nikad neće biti tajna”, kaže ona. “To je bio samo dio priče, povijest onoga što smo prošli da bismo je dobili. Od trenutka kada je bila mala, rekli smo joj da je mama i tata imali sreće što su Megan [surogat] kao pomagač. Rekli smo joj da nije mogla rasti u majčinom trbuhu pa je Megan pomogla. “

Kao dokaz o tome koliko je to normalno sve izgleda Eliani, sada 6, Wolfe se sjeća dana kada joj je kći pričala prijatelju o surrogati. Djevojčice su prolazile kroz Elianaovu dječju knjigu kad su došle na fotografiju surogata.

“Ovo je Megan, ja sam rasla u trbuhu”, rekla je Eliana.

“Ne, ti si porastao u trbuhu svoje majke – svi to”, odgovorio je prijatelj.

“To nije istina, ja sam rasla u Meganovom trbuhu – i tako je i Mia”, rekla je Eliana.

Wolfe je gledao kako bi vidio kako će se svi igrati. Ali nije bilo drame.

“Prijatelj je slegnuo ramenima i vratili su se kako bi pregledali knjigu”, kaže ona, dodavši kako shvaća da bi moglo biti više razgovora o surogatiji kako njezine djevojke rastu.

To ne bi iznenadilo Anne C. Bernstein, obiteljski psiholog i autor leta roda: što djeca misle (i kada) o seksu i obiteljskoj zgradi.

Bernstein, profesor na Wrightovom institutu u Berkeleyu, osumnjičuje različite rezultate ako istraživači prate kada su djeca u svojim tinejdžerima. Tada djeca pokušavaju shvatiti tko su oni, kaže ona. U toj bi situaciji imali veću razliku da nisu biološki povezani s jednim ili oba roditelja.

Golombok se slaže. “Adolescencija je potencijalno teška za one koji su rođeni kroz jajašku ili donaciju spermija ili surogat”, kaže ona. “Nadamo se da ćemo ponovno posjetiti djecu sljedeću godinu kad imamo 14 godina, budući da su pitanja vezana uz identitet postala važna u adolescenciji … Ovo je i vrijeme kada se odnosi s roditeljima mogu otežati”.

Jesu li roditelji bolji od ostavljanja svoje djece u mraku o surogatima i donirali jaja i spermu?

Studije o djeci koja nisu rekli su o surogatnosti ili doniranim gamama do sada pokazali da nema štete u preostalom mama na tu temu.

No, Bernstein kaže da ne govori djetetu može biti “nevjerojatno destruktivan”.

U nekom trenutku ćete biti u liječničkom uredu s medicinskom sestrom koja pita o obiteljskoj povijesti. Ako je vaše dijete izrađeno od darovanog jajašca ili sperme, što ćete reći? U najmanju ruku, ističe ona, vaša će nelagoda biti uzrujana vašem djetetu.

Čak iu slučajevima kada je vaše dijete biološki, ali je nosio surogat, bit će netko tko zna o tome. Bernstein pita: Doista želite da netko izgovara istinu vašem djetetu?

ASRM je sa svoje strane izdao izjavu o tom pitanju: Iako roditeljima i dalje postoji izbor, Društvo snažno potiče otkrivanje.

Dr. Mark Perloe, medicinski direktor reproduktivnih stručnjaka Gruzije, obvezuje da se svi njegovi pacijenti sastaju s psihijatrijskim savjetnikom kako bi istražili probleme.

“Mislim da je vrlo važno da ti parovi pogledaju sve posljedice”, kaže on. “Savjetnici će raspravljati o svemu s njima i reći im da je u redu promijeniti svoje razmišljanje kako vrijeme prolazi.”