Linda Hamilton kaže da ima bipolarni poremećaj

“Terminator” obožavatelji znaju Lindu Hamilton kao Sarah Connor – tvrd poput noktiju i izvan spasiti svijet. No, u stvarnom životu, Hamilton je imao problema sa spasom sebe.

U ekskluzivnom intervjuu s AP Radio, Hamilton je otkrio da je bipolarna. Ona se borila s depresijom većinu svog života i bila je kompulzivna pojava kao dijete. Znala je da nešto nije u redu, ali nije znala što.

Već 20 godina pokušala je različite terapije i tretmane očajnički tražiti odgovore. Konačno je dijagnosticirana prije 10 godina. Jednom kad je imala bolest pod kontrolom, odlučila je (i prije Jane Pauleyjeve slične obavijesti prošli mjesec) o tome razgovarati.

Zašto? Stoga drugi ne moraju trpjeti kao i ona i promicati program koji naglašava vježbanje i dobru prehranu za osobe koje pate od duševne bolesti.

AP: Filmovi “Terminator” dali su vam sliku kao tvrd kolačić. Jeste li se tako osjećali sami?

Hamilton: Postajalo sam ovakvu ikonastu figuru fitnesa i žilavosti i bio sam poput: “Oh, ne, ne ne, ne želite biti poput nje”. Bila je žena u pakao, žena koja je strašno trpjela. Nemojte pogriješiti tko sam za koga taj lik.

AP: Te su godine bile teške živjeti?

Hamilton: Ako bih patio ili ljutio sa svojim mužem na najmanju malu, patio bi. A ako bismo bili s bratom i sestrom, trpjeli bi. Nije bilo mogućnosti da se maknem iz mog stanja i razmišljam o drugim ljudima u sobi i kako oni možda ne žele da ih se povuče, pa je to bilo sve o meni.

AP: Koliko godina prije nego što si otkrio što nije u redu?

Hamilton: Rekao bih 20 punih godina simptoma, ne računajući moje djetinjstvo. Od 20 do 40 godina, zovem ih izgubljene godine.

AP: Jeste li imali ozbiljne promjene raspoloženja?

Hamilton: Vrlo ozbiljno. Moj prvi suprug rekao je da imate najnevjerojatniju radost i nevjerojatnu tugu koja ide s njom. Bez da mu dade ime, on mi je prilično zbrajao za mene.

AP: Kakvi su vam se sviđali manični uspjesi??

Hamilton: To je nevjerojatno sjajno vrijeme. Ne trebaš spavati. Mislim da sam četiri godine živio četiri godine. Spavanje ne čini nužnim. Osjećate se sjajno. Ali to nisu svi veliki osjećaji. Mnogo bijesnog što sam mislio bio je maničan dio mog poremećaja. Sposobnost za borbu, rat, uzimanje sve, previše uzimajući, pretjerivanje i potom bijesan jer je moj sustav tako iscrpljen.

AP: A što je s lowsom, kako su se sviđali?

Hamilton: Poput pada u šačicu i ne može se popeti bez obzira na sve.

AP: Kako ste konačno dijagnosticirali?

Hamilton: Prije desetak godina, kada sam stvarno padala i palila, već godinama, znate, ne samo da tražite odgovore, već i sami lijekove s drogama i alkoholom, te se bore da biste moje brakove ostali netaknuti. U tom trenutku netko me nije pustio iz ureda. Rekao je, “Ti si tako ozbiljno bipolaran. Ne biste smjeli napustiti ovaj ured bez da nazovem svog primarnog liječnika i moramo vas odvesti na medicinu.

AP: Bili ste se bojali onoga što lijekovi mogu učiniti vašoj osobnosti?

Hamilton: Puno moje rane karijere temelji se na toj ljutoj ženi koja je bila samo organski rast kemijske neravnoteže koju sam imao. I mislio sam da ću postati normalan i neću imati one izvanredne darove kao glumicu. Ali nema ničega što je smanjeno ili opušteno. Ne osjećam da je moja veličina bila prekrivena.

AP: Razumijem da jedući pravo i vježbanje također pomaže.

Hamilton: Postoji određena povezanost između uma i tijela. Biti fizički sposoban ne znači ništa ako um nije prikladan i da stane u um ne vrijedi mnogo ako tijelo pati. Preporučujem ravnotežu između dostupnih terapija, lijekova koji su dostupni, ali ne odustaju od tijela. Četrdeset posto ljudi koji se liječe zbog mentalne bolesti ne bave se fizičkim tijelom.

AP: Što je s vježbom?

Hamilton: Vježba je nevjerojatan ključ za dobro osjećanje. Ali za ljude s duševnom bolešću, briga o tijelu nije automatska stvar. Um je u takvom kaosu teško je pronaći plan. Tako da ljudi poput nas, važnije je nego ikad slijediti režim.

AP: Zašto sada idete javno?

Hamilton: Moja je kvaliteta života čudesnija nego što sam ikada mogao zamisliti u tih 20 godina boreći se s bolešću. U tih 20 godina nisam znao značenje riječi nadu. Bio je to samo turoban, teški život. Uz sve darove, sa svim uspjesima koje sam imao, to je još uvijek bio nevjerojatno sumoran način života i želim biti glasnik nade. Imam 20 godina osobnog interesa. Bilo je sve o Lindi, Lindi, Lindi, Lindi i želim nadoknaditi to vrijeme i širiti riječ da postoji pomoć na raspolaganju. Želim destigmatizirati riječi mentalne bolesti. Netko mora izići i učiniti ovo OK da ljudi razgovaraju o tome i dobiju pomoć i iskoriste prednosti.

AP: Što ljudi trebaju učiniti ako žele dobiti pomoć??

Hamilton: Ako prepoznate neko ponašanje o kojem govorim, oni koji nisu odgovorni za odgovore, postoje web stranice. Obavijestite se, postoje upitnici koje možete popuniti i odvesti svom liječniku. Radi svoj posao. Stoga je vrijedno pomoći i živjeti kvalitetu života koju danas živim. I doista vjerujem da bi, ako je bilo moguće za mene, tko je tako dugo živio u mračnoj rupi, bilo je moguće za bilo koga. Postoji nada. Možeš ti to. Započni sada.